Džamija u Šipovu Starom se je nalazila preko puta Musagića mahale, na gornjoj strani puta prema Bešnjevu. Stari ljudi su prićali da je prvi puta sagrađena u osmanlijskom vaktu, na mjestu gdje je ranije bio mesdžid. Čuo sam da je u knjigama Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini zapisano da je to bilo 1707. godine.
Mogla je biti cca 8 x 9 m, sa kamenom podzidom i spratom od lučevih brvana. Krov je bio od smrćeve šindre na ćetiri vode. Prizemlje je imalo Ganjak tj. hodnik kao Pridsoblje sa klupama za obuću na desnoj i Gasulhanom na lijevoj strani. Kroz Ganjak se ulazilo u prostoriju za klanjanje, koja je imala prozore na zidu u pravcu ulaznih vrata tj. okrenutom prema Kjabi, na kom zidu je bio i Mimber i u pravcu munare, dok je na spratu bio prostor za žene. Na zidovima džamije su bile levhe, lampe za osvjetljenje, police za vjerske knjige i veliki zidnu sahat u drvenoj kutiji sa sinđirima tj. lancima, na kojima su visili limeni kukuruzi za navijanje. Pod od lućevih trenica kao i u bešnjevačkoj džamiji je bio prikriven hasurama, vunenim ćilimima i pustekijama.
Kako je džamija izgrađena u sredini sela, iznad vrela Zvečaj, koje se nalazilo u dnu sela i kako iznad u blizini nije bilo žive vode, to je za potrebe džamije mahsuzile izgrađen vodovod dug 5 kilometara, kojim je dovedena voda.
Voda je dovedena sa izvora zvanog Hazna, koji se nalazi na istočnoj strani planine Lisina slijedeći prirodni pad preko cijele Lisine. Ovo kroz namjenski izrađene drvene cijevi, zvane tumruci. Radi duže trajnosti tomruci si rađeni od borovih stabala. Ovaj vodovod je bio u funkciji sve do 1941. godine, kada je porušen zajedno sa džamijom. Vodu iz ovog vodovoda su pored džematlija koristili i mještani gornjeg dijela sela Šipovo.
Ostaci ovog vodovoda i trasa kojom je išao su se održali sve do 1992. godine.
Dužnost imama u džamiji u Bešnjevu je do 1941. godine vršio Imamović (……………………………)….…………….iz Jajca. Prije njega ovu dužnost su obavljali:
- Hatibović (…………………….) Hamid, 1857 – 1938. i
- Mehdić (……………………) Salih, 1885 – 1910. godine.
Dana 27. avgusta 1941. godine, ustanici Sime Šolaje su po ulasku u Šipovo, nakon pljačke, zajedno sa svim kućama i ostalim što je moglo goriti zapalili i ovu džamiju i Mejtef sa hođinskom kućom. Na musali pored njenih zidova, koji su se održali sve do početka 70-tih godina XX vijeka su klanjani Bajrami, džuma-namazi i učeni mevludi. Šta je bilo sa kamenjem iz zidova ove džamije ja ne znam, ali ih danas nema.
Na mjestu gdje je nekada bila ova božija kuća su tri kabura:
- Hatibović Hamida,
- Mehdić Saliha i
- Evli Dede.
- Hatibović (…………………….) Hamid, 1857-1938. je iz porodice Hatibovića Duljci, koji su sa dolaskom Austro Ugarske u Bosnu i Hercegovinu doselili iz Babića, gdje su živili i imali veliko imanje. Mogo bi biti brat ili amiđić kadije Ahmed-efendije. Njegovi potomci su ogradili kabur betonom i gvozdenom ogradom.
- Mehdić (……………………) Salih, 1885-1910. je rodom iz Dnoluke. Umro je mlad i nije imo svoje porodice. Pored starog Evli Dede ……………………………..
……………………………………………………….. koji je prvi ukopan u harem džamije, kao omiljen imam koji džemat Šipova nije razlikovo od rodne Dnoluke također je ukopan u haremu džamije. Njegovi rođaci iz Dnoluke su ogradili kabur betonom i gvozsenom ogradom.
- Evli Dedo nepoznatog imena je u pričama i pripovidanju Bošnjaka Šipova Starog osto upamćen po svojim evlijali sposobnostima i činjenici da je zahvaljujući njima, pobožnosti, učenosti, dobroćinstvu i skromnosti kao vrlinama pomago Bošnjacima Šipova i svima ostalima koji su mu se za pomoć obraćali. Ovo tako što je:
- klanjo istiharu i otvaro zvijezdu i predviđo događaje i sudbine,
- učio Lijepi Kur'an i skido sihire i nabaće i olakšavo druge duševne i tjelesne tegobe,
- učio Kišne dove i spašavo ljetinu od dugotrajnih suša,
- pomago svima koji su bili u nevolji i koji su mu se za pomoć i savjet obraćali.
Prema njegovoj želji, ukopan je kao prvi rahmetlija u haremu džamije. Također prema njegovoj želji, kabur mu je obilježen samo sa dva nišana osridnje veličine, bez ikakvih napisa.
Zbog svega što je za šipovački kraj dobroga učinio, hođža Hatibović Hamid, Ribić (Sulje) Vejsil, 1888-1957. i drugi su nakon izgradnje crkve u Šipovu 1926. godine, vodili aktivnosti na izgradnji turbeta ovome dobrom čovjeku. Velika svjetska krize 1929-1933, ubistvo kralja Aleksandra Karađorđevića u Marselju 1934. godine, preseljenje hođže Hamida 1938. godine i pojava fašizma u Evropi i početak Drugog svjetskog rata 1939. godine su zaustavili aktivnosti i pripreme na gradnji ovoga objekta.
Kako je džamija porušena 1941. godine i prostor gdje je bila postao bukvalno ledina i pašnjak, to krave, ovce, paščad pa i neobazrivi insani često gaze kabur ovoga merhuma. Zbog ovoga je pojedinim džematlijama Šipova izlazio na san i molio da mu se kabur zaštiti. Među njima su, između ostalih bili:
– hodža Pipić (Muje) Omer, 1915 – 1994.;
– Ribić (………………….) Ago, 19… – 19…;
– Durić (Huse) Zejfa, udata Mešić, 1916-1985.,
– Ribić (………………………) Zarfa, 19… – 19…;
djevojačko ………………….., hanuma rahm. Edhema Ribića iz Šipova Starog, koja je kupala i opremala umrle žene i žensku djecu.
- Mejtef i hodžinska kuća u Šipovu Starom se je nalazio niže džamije, također s gornje strane puta Šipovo – Bešnjevo, kod Hatipović (…………………..) Husnije, 19.. – 19… kuće, više Ribića (Fehre) Abdulaha, 1944-19… Imao je izgled kuće osridnje veličine cca 8 x 9 metara, sa kamenim prizemljem i spratom. Krov je bio od smrćeve šindre na ćetiri vode. Kameno prizemlje je imalo Ganjak tj. hodnik kao Pridsoblje sa klupom za obuću i sobu za pouku, sa prozorima na zidovima okrenutim prema putu, dok je na spratu stanov¢o hodža sa porodicom. Na zidovima Mejtefa su bile levhe, lampe za osvjetljenje, police za vjerske knjige i veliki zidni sahat u drvenoj kutiji sa sinđirima tj. lancima, na kojima su visili limeni klipovi za navijanje u obliku kukuruza. Pod od lućevih trenica je bio prikriven hasurama, vunenim ćilimima i pustekijama. U uglu desno od ulaza je bila furuna za loženje sa drvenim sandukom za drva a lijevo feleke. Do furune je bila sećija, na koju se penjali polaznici pouke kada su ućuli naglas naućenu zadaću a također i polagali mejtefsku pouku, kako bi ih ostali polaznici i njihovi roditelji, koji su također prisustvovali polaganju mogli bolje viditi i ćuti.
Do zida u pravcu Ćabe je bio minder za hodžu sa klupama za naslanjanje Kur'ana, Ilmihala, Sufare i drugih vjerskih knjiga. Okolo zidova su bile rućno pletene korpice od pruća za tespihe. Tespihi su bili od rućno rađenih drvenih bobaka.
Nakon povratka iz muhadžirluka 1947. godine, šipovaćke džematlije, predvođene hodžama Pipić (Ređe) Huseinom, 1900-1948, Pipić (Muje) Omerom, 1915-1994., priućenim hođžom Ribić (Mahmuta) Agom, 19… – 19…. i drugima su se godinama obraćali tadašnjim komunističkim vlastima i tražili dozvole za obnovu navedenih objekata, zbog čega su imali neprijatnosti i problema. Ovakvom odnosu su, na opću žalost nas muslimana doprinosili i pojedini muslimani, koji su svojim protivljenjem ćuvali svoje funkcije. Tako je o odluci da se odobri obnova ove džamije negdje iza 1960. godine presudio Mitar Lončar iz Volara, dugogodišnji poslovođa Gisare „Volari“ i društveno-politički aktivista, koji je prema prićanju njegovi komšija i radnika bio dobar čovjek i pravedan politićar. Prema kazivanju Ganibegović (Husnije) Nezira, rođenog 1928. godine na Vražiću, koji je sa Mitrom i Pipić (Jahije) Hanefijom, 1932-2007. bio član komisije, Hanefija, čiji je did bio alim i hadžija je 1959. godine bio protiv odobrenja, tako da je njegov glas bio presudan. Obnova džamije i hođinske kuće je izvršena na novoj lokaciji neposredno uz put Šipovo – Jajce, udaljenoj cca 500 metara od stare. Njivu tj. lokaciju za džamiju na ovom mjestu je dao Hamidović (…………………………) Neđib……………………….. iz Šipova. Zgrada džamije je podignuta dobrovoljnim radom šipovački majstora i majstora iz drugi sela. Munaru od kamena je ozido Đabija (Omera) Mustafa iz Šipova, rođen 1906. godine. Obnova je završena i džamija otvorena 15.10.1967. godine. Za prvog imama džamije u obnovi je dana 03.11.1966. godine imenovan Poturović (Avde) Muharem iz Vinca, koji je na ovoj dužnosti osto do 19.03.1979. godine. Od tada do 1992. godine, kada je minirana i srušena u ovoj džamiji su džemat predvodili slijedeći imami:
- Balta (Avde) Džemal iz Visokog, od 19.03.1979. do 15.01.1980. godine,
- Kršić (……………………..) Adem iz Fojnice, od 15.01.1980. do polovine 1992. godine.
Ova džamija je minirana i srušena zajedno sa džamijama u Bešnjevu i Plivi 28. avgusta 1992. godine. Obnovljena je u vremenu 2002-2005. i otvorena za klanjanje 17.07.2005. godine. Obnovu džamije i hodžinske kuće je finansiro vakif Hamidović Asim, sin Hajrije i Neđiba, vakifa zemljišta za prethodnu obnovu džamije 1967. godine. Koliko roditelji svijim ličnim primjerima utiču na svoju djecu, pokazuje i ovaj primjer. Asim je jednom prilikom reko: – Kada je moj rahmetli otac, koji je živio od zemljoradnje mogo dati bašću, mogu i ja izgraditi džamiju. Svemogući Alah dž.š. je odredio da u Odboru za obnovu džamije bude i Pipić Nazmija, sin Hanefije Pipića, koji je kao ćlan Opštinske komisije za vjerska pitanja bio protiv obnove džamije u rodnom Šipovu, srušenje 27. avgusta 1941. godine.
Meni drago Šipovo Staro je, koliko ja pamtim dalo slijedeće hodže:
- Pipić (Muje) Omera, 1915-1990., koji je službovo u Baljvinama na opštini Mrkonjić Grad,
- Ribić (………………………………) Latifa, 19..-19…, koji je bio imam džamije na …………………………,
– Ribić (………………….) Agu, 19…-19…; kao veoma učevan, predvodio dženaze i druge džemate u vrijeme kada u Šipovu nije bilo hodža.
Navedeni tekst preuzet je iz knjige autora dr. Dževada Šabića, koja nažalost nikada nije ugledala svjetlo dana.
