Predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Bakir Izetbegović i član Predsjedništva Željko Komšić prisustvovali su 07.06.2012 u Logu pod Mangartom u Sloveniji ceremoniji otkrivanja spomenika vojnicima iz Bosne i Hercegovine, koji su u Prvom svjetskom ratu ratovali i umirali na Soškom frontu.
Zahvalivši predsjedniku Slovenije Danilu Türku za gostoprimstvo i čuvanje uspomene na Bošnjake kojima je „historija odredila sudbinu da svoje kosti ostave daleko od svoje domovine“, predsjedavajući Izetbegović istakao je da se u periodu Prvog svjetskog rata u sastavu austrougarske vojske borilo 250.000 bosanskih vojnika.
Obrativši se brojnim prisutnim zvanicama, predsjedavajući Izetbegović kazao je da se na mjestima kakvo je mezarje u Logu pod Mangartom najbolje uče lekcije iz historije.
– I ova ceremonija prilika je da pošaljemo poruku mira, prije svega našoj regiji koja još nije sahranila sve svoje mrtve iz ratova devedesetih godina prošlog vijeka, ali i Evropi, uz uvjerenje i nadu da ćemo 21. vijek provesti bez ratova i krvoprolića, rekao je u govoru Izetbegović.
Inače, predsjednik Slovenije Danilo Türk je priredio svečanu večeru u vili Podrožnik, kojoj su prisustvovali i prvi predsjednik Slovenije gospodin Milan Kučan i muftija slovenački Nedžad Grabus. Tokom boravka u Ljubljani predsjedavajući Bakir Izetbegović primio je delegaciju Bošnjaka Slovenije i podržao njihove napore za dalju afirmaciju svojih prava u ovoj državi.
Autor skulpture je poznati slovenski kipar i umjetnik bosanskih korijena Mirsad Begic. Autor stihova zapisanih na postolju ispod skulpture je bosansko-slovenski pjesnik, pripovjedac, esejista, i prevodilac Josip Osti. Za samo postavljanje skulpture zaslužni su Miloš Florjancic i Boštjan Kenda Botas. Pri realizaciji ideje je veliku ulogu odigrao i Jožef Školc, nekadašnji ministar za kulturu Republike Slovenije.
Poginulim Bošnjacima na Soškom frontu je posebnu knjigu, naslovljenu Bosna i Soca, posvetila slovensko-bosanska spisateljica Valerija Skrinjar Tvrz. Ucinila je to na nagovor tadašnjeg uposlenika ambasade Bosne i Hercegovine u Sloveniji profesora Ferhata Šete. Štampu knjige je omogucio bosansko-slovenski privrednik Asim Hamidovic, što je bio jedan lijep primjer mecenstva odnosno sponzoriranja umjetnicke djelatnosti, a izdanje je pomoglo i Društvo bosanskohercegovackog i slovenskog prijateljstva Ljiljan iz Ljubljane. Knjiga je izašla 2001. godine i ubrzo je prevedena i na slovenski jezik.
Sa naucno-publicisticke strane je ucešce Bošnjaka na Soškom frontu obradio dr. Ahmed Pašic sa Jesenica. 2007. godine je izašla njegova knjiga na slovenskom jeziku Bošnjaki na Soški fronti. Izdanje knjige je pomoglo Kulturno društvo Bošnjaka Biser sa Jesenica. Tragovima Bošnjaka na Soškom frontu bavio se i historicar umjetnosti Husein Sejko Mekanovic . Može se dakle reci da bošnjacko ucešce na Soškom frontu pobuduje veliko zanimanje unutar naše zajednice u Sloveniji i ovim novo otkrivenim spomenikom se sav taj interes za našu zajednicku slovensko-bošnjacku povijest još jednom potvrduje.
U svom komentaru postavljenog spomenika, Josip Osti kasnije je kazao kako je Begicev spomenik razlicit od Kofránekovog u tome da bježi od patetike uobicajene za ratne spomenike, na kojima se obavezno nalazi neka puška, i neki odlucan pogled prema neprijatelju. Za razliku od toga, Begic je svojim spomenikom posvetio pažnju cisto ljudskoj dimenziji tragedije jednog tako krvavog rata. „Tu niko nije želio ni u rat, ni poginuti, ali se ipak to dogodilo“, rekao je Osti. Uz to je Begic ostao vjeran svom prepoznatljivom skulptorskom stilu, a skulpturu je uradio upravo od onogkamena na kojem su Bošnjaci ginuli. Kamen je donesen neposredno sa brda kud su tekle linije fronta.
Zakljuciti cemo stihovima Josipa Ostija, koji su uklesani na postolju otkrivenog spomenika. “Iako umiremo od rodenja, slavimo život i za sobom ostavljajmo samo tragove ljubavi”.
