Neadekvatno korišćenje mobilnog i “pametnog” telefona je pošast vremena u kojem živimo: ALI, KAD EFENDIJE SURFAJU……

Mobilni telefon, a potom i ovaj “pametni”,  su postali zaista revolucionarno otkriće u ovom vremenu i svim prostorima gdje živi suvremeni čovjek. O prednostima tih tehničkih/informatičkih/komunikacijskih pomagala ne bih ovom prilikom otkrivao “toplu vodu” jer su svakome, od malog djeteta pa do stare nane, itekako poznate. Ali, ovom prilikom bih o onom suprotnom što nam donosi to čudo od tehnike, posebno “pametni” telefoni. Jesu, pametni su, ali da li je čovjek, kao njegov korisnik, uvijek pametan? Nije! Zašto? Zato što ga velika većina ljudi koristi i u situacijama kada ne bi smjeli, kao naprimjer u hodanju ulicom, pa se sudaraju sa drugima, u javnim objektima gdje je čak i zabranjeno korišćenje, u parlamentima kada nekulturno surfaju a ne slušaju govornika…, a najopasnije po njih i po druge jeste kada ih koriste vozači pri samoj vožnji. Lično se svakodnevno susrećem s takvima, bilo na ulici kada “pričaju sami sa sobom” pa se sudaram s njima, pri vožnji auta kada su me takvi bezbroj puta životno ugrozili, u fitnesu kada zauzmu neku mašinu na kojoj, umjesto da rade vježbe, oni surfaju….Ljudi se masovno potpuno asocijaliziraju i više liče na robote nego na ljude. Ali, mnoge situacije s takvima mogu izbjeći – ako idem ususret takvima na ulici, prijeći ću na drugu stranu, ako vidim da u saobraćaju to koriste vozači, pojačat ću oprez, ako ih zateknem u fitnesu na nekoj mašini, odem na drugu.. a u nijednom parlamentu, hvala Bogu, svakako nisam. No, ono što ne mogu i neću izbjegavati jesu džamije, dženaze i druga mjesta gdje upražnjavam svoje vjerske potrebe. A, i tamo se surfa.

Glavni imam Medžlisa IZ Jajce surfa u džamiji u Šipovu

Sredinom jula 2017. sam išao u Šipovo povodom Dana tamošnje džamije. Bilo mi je veliko zadovoljstvo udovoljiti pozivu vakifa te džamije Asima Hamidovića,

a naročito napojiti vlastitu dušu zikrom i sveukupnim programom pripremljenim od strane domaćina – lokalnog imama i njegovih vrijednih džematlija. U jednom trenutku, po vlastitoj želji, participirao sam i u programu. Počasni gost te vjerske manifestacije je bio Zehrudin ef. Hadžić, glavni imam Medžlisa IZ Jajce. Sve je, u prepunoj džamiji, teklo na način da smo pojili svoje duše zikrom i ibadetom. Ali, u jednom trenutku glavni imam je, držeći tespih u jednoj ruci, drugom surfao po telefonu. Meni se želudac prevrtao. Ne, ne pretjerujem, zaista mi je muka kada vidim bilo koga, a posebno imama, da umjesto da se svim svojim bićem preda Allahu i Njemu čini zikr, on radi neke druge stvari koje ga potpuno odvraćaju od vjerskog čina u datom trenutku. Apsolutno neislamski i neprihvatljiv čin za kojeg nema opravdanja. Posebno ako ga čini onaj ko bi trebao biti uzor drugima u potpunoj predanosti Allahu dž. š. u Njegovoj kući – džamiji.

A šta reći za surfanje na dženazi?

Da, neke efendije surfaju i na dženazama, kao ovaj imam iz Baljvina na jednoj dženazi u Mrkonjić Gradu (Varcar Vakufu). Dakle, dok se u kabur spušteni mejt zatrpava, efendija stoji iznad kabura u surfa. Kakvu on poruku tim šejtanskim primjerom šalje? Hoćete li da ja odgovorim? Šalje ih nekoliko: čini grijeh prema mejtu, njegovoj familiji, džematlijama, da je nekulturan i bahat i tako dalje.

Apel Rijasetu IZ

Ova dva primjera, nažalost, nisu usamljena. Sa sličnim pojavama sam se susretao ovih godina i po nekim džamijama u Banja Luci, pa i na samim dženazama. Nisam ih snimio ali ubuduće, ako Bog da, učinit ću i to ako se ponove. Vjerovatno ima efendija i u drugim dijelovima Bosne koji surfaju po džamijama, mesdžidima, dženazama…Je li to primjereno onima koji predvode džemate, tumače Kur'an, hadise Muhammeda svs.? Naravno da nije! S tim u vezi, ne kao “dežurni kritičar” ili “čovjek od pera”, nego isključivo kao skrušeni i pokorni Allahov rob i član IZ BiH tražim od Rijaseta IZ BiH da svojom naredbom strogo zabrane upotrebe mobilnih i “pametnih” telefona u džamijama, mesdžidima, na dženazama i drugim mjestima gdje se Allahovo i samo Njegovo ime spominje. Da ih zabrane i onima koji čine džemat, a posebno onima koji ga predvode. To bi bilo u duhu islama, a sve drugo mu je suprotno.

Bedrudin GUŠIĆ